ZAŠTO JE VAŽNO DA SE REDOVNO ODMARATE I OPUŠTATE?


Brže, brže, još brže! Jurimo na posao, s posla, i onda sutra opet na posao. Nema slobodnog vremena, a i kada ga imamo, ne znamo ga koristiti. Jedan poznati naučnik je zaključio: “Što je na raspolaganju više slobodnog vremena, to je manje moguće da u njemu uživamo i da ga koristimo kreativno i konstruktivno. Savremeni čovek se ne može opustiti. Što ste savremeniji, to vam je život grozničaviji.”

Priča se da je među poslovnim ljudima u Glasgowu popularna ova Molitva za ljude u žurbi: “Uspori me, Gospodine! Smanji lupanje moga srca smirujući moj um. Uspori moj užurbani korak vizijom večnog protoka vremena. Nauči me kako da iskoristim jednu minutu odmora da usporim toliko da obratim pažnju na cvet, porazgovaram sa prijateljem, pomilujem psa, pročitam nekoliko redaka iz neke dobre knjige. Podseti me svakog dana na bajku o zecu i kornjači da bih shvatio kako trka nije uvek do brzih, da život vredi više od njegovog ubrzavanja. Pomozi mi da podignem pogled prema granama snažnog hrasta i da se setim kako se razvio velik i snažan rastući sporo i zdravo.” Koliko nas ulazi u igru života velikom brzinom – i gubimo igru! “Uveren sam da ni priroda ni količina našeg rada nisu krivi za učestalost i ozbiljnost nervnog sloma, već da je uzrok u besmislenom osećaju žurbe i nedostatka vremena, u ostajanju bez daha i napetosti”, kaže William James. Stara je i istinita poslovica: “Ko žuri, noge lomi.” Žurba izaziva zabrinutost, ona nas lišava zdravlja i delotvornosti. Veliki postotak savremenih bolesti uzrokovan je napetošću proisteklom iz žurbe. Naglo dato obećanje, naglo iznesena primedba, naglo donesena odluka, nagli postupak – mogu kasnije prouzrokovati mnoge nevolje.

Nekontorlisana žurba

“Čoveče”, čujem mrmljanje, “kako očekujete da stvari prihvatimo opušteno kad nemamo dovoljno vremena ni da trepnemo?” Da, to je taj beskrajni pripjev na svačijim usnama. Možda ste se prilagodili uobičajenom „prometu”? Vreme je uvek ovde. Pitanje je tek – kako sa njim upravljate, ili bolje rečeno, ko s kim upravlja.

Brzina nam može dobro poslužiti, ali nikad ne bismo smeli dopustiti da ona nama zagospodari. Nekontrolisana žurba i brzina u saobraćaju kriva je za bezbroj nesreća i smrti. Neko je dao ovu definiciju motorista: “Motorist je osoba koja, kada vidi nesreću, pažljivo vozi nekoliko blokova.” Ludovanje za brzinom obeležje je savremenog doba. Ono povećava napetost, izaziva nervne poremećaje i srčane bolesti. Prevelika žurba često je uzrok nelagode i frustracije. Žurimo i zapetljavamo se u poslove – kad bismo trebali sesti i slušati. Mnogi poslovi traže spor i postupni pristup, ali kao da smo na to zaboravili. Za sve je potrebno vreme: za dozrevanje kukuruza, za rast travke, za pretvaranje pupoljka u cvet… Ali, danas kao da svima nedostaje vreme! Svi negde žure. Svi traže maksimum našeg vremena. Ali ljudsko biće nije stvoreno samo za rad, njemu su potrebni i odmor i relaksacija. Mi nismo mašine, imamo fiziološke i psihološke potrebe. Čak i mašine, ako rade nekontrolisanom brzinom, često greše i ubrzo se kvare.

Stanite, razmislite

Savremeno ludovanje za brzinom zahvatilo je društvo i uklonilo neke druge, više životne vrednosti. Danas ljudi nemaju vremena razmišljati, imaju ga samo da bi radili. A bez razmišljanja, što je ljudsko biće nego li životinje? Savremeni čovek živi kao mašina, nesposoban da voli, da počine, da pozdravi prijatelja, da miluje dete ili da uživa u zalasku sunca. Greh je biti lenj, ali moramo povremeno malo usporiti, malo se opustiti, biti ljudska bića. “Beskrajna aktivnost jedan je od najnemilosrdnijih idola savremenog sveta. Imamo posla preko glave, a ipak želimo napraviti sve. Budući da nemamo dovoljno vremena, grozničavo žurimo, iscrpljujući se, i dolazimo u stanje nervnog sloma ili potpunog obeshrabrenja. Sami sebe činimo nepodnošljivim jer smo premoreni, i skraćujemo svoj životni vek čitavom tom našom trkom”, kaže Michel Quoist.

Gonimo sebe s tom nervoznom žurbom. I jednog dana, ubrzo, ustanovimo da se naša mašina istrošila i pokvarila. Poteškoća je u tome što smo zanemarili svoj ritam već smo sledili ritam naše sredine. Pritom zaboravljamo da najduže putuje onaj koji se kreće svojom normalnom brzinom. Posmatrajte osobu koja sedi do vas u autobusu, onu koja vas prestiže na putu. Ona je nervozna i fokusirana, mrgodi se, diše ubrzano i plitko. Takva se osoba žuri. Zaustavite je da je pozdravite i ona će reći: “Nemam vremena da predahnem.”

Vežbanje tačnosti uveliko će nam pomoći da izbegnemo napetost. Ako stalno žurimo da bismo ispunili plan, bićemo stalno napeti. Nikad nećete uspeti dobiti na vremenu ako ne odlučite obaviti jedan po jedan posao, a ne sve odjednom.

 

 

Veslaj polako

Albert Tangora, svjetski šampion u brzom kucanju, rekao je da svaki put kad je dosegao nivo brzine tipkanja, kad se činilo da brže ne ide, umesto da još upornije pokušava ubrzati, on bi se prisilio da dve sedmice tipka sporo. Onda je uvek ustanovio da je povećao brzinu. Ljudi postaju užurbani i zabrinuti jer misle da vreme koje imaju nije dovoljno. Sir William Osler takvima savetuje da razmisle koliko vremena imaju na raspolaganju, umesto da razmišljaju kako ga imaju malo. Ako ujutro radije ustanete deset minuta ranije nego da spavate još pola sata, uštedećete mnogo žurbe i napetosti. Ovaj poseban dodatak vremena vašem danu pomoći će vam da budete smireni, bez žurbe, a vaši će živci biti u dobrom stanju.

Američki naučnici savetuju: “Brzina kojom živite je važna. Brzopleto razmišljanje i delovanje retko kad postižu ono što želite… Sami nastojte obavljati poslove ritmički i opušteno, pa ćete postići više, imati manje nezgoda i potrošiti manje energije.” Da biste se bolje osećali i bolje obavljali poslove, opustite telo i um. Pre svega, promenite svoj pristup. Napetost je stalni pratilac žurbe. Evo poznate priče o treneru veslača koji je svojoj posadi rekao: “Ako želite brzo veslati, morate veslati sporo.” Znao je da bi svaki pokušaj ubrzavanja veslanja poremetio sklad zamaha. Upravo spori, ujednačeni zamasi omogućuju čamcu brzo kretanje po vodi.

Dr. Viktor E. Frankl, utemeljitelj logo-terapije, rekao je: “Brzina, ubrzani ritam, beskorisni su i nespretni pokušaji oslobađanja od egzistencijalne frustracije. Što čovek manje uspeva u nalaženju svrhe svog života, to više ubrzava korake na putu života koji je izgubio svrhu.” Zbog toga je dobro da svi obratimo pažnju na sledeći savet: “Usporite. Uzmite sebi vremena. Ne žurite kroz život. Čitavo vaše biće prilagođeno je da na jednom malom području obavlja jednu po jednu zadaću. Jedini način na koji možete živeti bez naprezanja jeste da živite sada – u ovom trenutku”, rekao je J. A. Kennedy. Dr. Norman Vincent Peale kaže: “Najmanje jednom u svaka dvadeset i četiri sata, po mogućnosti u najopterećenijem delu dana, namerno prestanite deset do petnaest minuta sa svakim poslom koji obavljate i nastojte steći spokojstvo. Postoje trenuci kad je bitno da odlučno proverimo brzinu svog kretanja: i pritom treba naglasiti da je jedini način da se zaustavimo – da stanemo.”

Ne naprežite se

Grenville Kleiser je jednom prilikom primetio da opušteni radnik ostvaruje najviše. Rekao je: “Često proveravajte svoje radne metode da otkrijete i uklonite nepotrebnu napetost. Neka vam cilj bude uravnoteženost, opuštanje i samokontrola.” Mi se možemo opustiti i dok radimo. Ovakvo opuštanje se naziva ritmičnom relaksacijom. Ritmička relaksacija znači stegnuti određeni mišić samo kad je stezanje potrebno i samo onoliko koliko je nužno za određeni posao, a zatim ga otpustiti čim je posao obavljen. Svi ostali mišići, koji nisu potrebni za obavljanje tog posla, ostaju opušteni. Ako tako postupamo, možemo ostati potpuno opušteni kad nije potrebno napinjati mišiće. Stegnuti mišić, kad postoji stvarna potreba, manje je zamorno nego ga nepotrebno stezati. Pisac koji nepotrebno napinje mišiće prstiju i vrata osećaće na kraju dana više nervnog umora od čoveka koji drobi kamenje, i koji je u svom poslu napinjao leđne mišiće. U stvari, potraćena energija izaziva malaksalost i napetost, čini da se osećamo umorno i iscrpljeno, i onemogućava relaksiranje.

Umorni ljudi doživljavaju više nesrećnih slučajeva tokom radnog vremena nego radnici sa visokim nivoom energije. Razlog tome je: kad nam opadne nivo energije, mi se nesvesno prisiljavamo da uložimo veći trud, a to nas umno i telesno iscrpljuje. Pre nekoliko godina američki stručnjaci proučavali su dve grupe poslovnih ljudi. Studija je pokazala da ljudi koji su patili od napetosti zapravo nisu radili teže ili duže od svojih opuštenijih kolega. Međutim, postojala je određena razlika u načinu na koji su obe grupe postizale ravnotežu u radnim i neradnim satima. Napetost ne izazivaju poslovi već – ljudi.

“Kakav god bio vaš posao – pisali knjige, poučavali decu, vodili neku kompaniju, kuvali za porodicu, radili u fabrici, orali njivu – obavljajte taj posao najbolje što možete; radite marljivo, ništa ne zanemarujte, obavljajte sve na svoj način; ostanite opušteni. Na trudite se previše da biste ostavili utisak, ne naprežite se radi uspeha. Obavljajte svoj posao prirodno, zato što ga volite, i uspeh neće izostati”, preporučio je Norman Vincent Peale. Umor umanjuje čovekovu sposobnost za delotvoran rad. Čovek često planira da će raditi čitav dan i onda se odmarati, ali to nije najbolje, jer je u tom slučaju telu potrebno puno vremena da dosegne tačku opuštanja.

Sanjarite

Bolje je tokom obavljanja neke zadaće uzimati kratka razdoblja odmora. To pomaže telu da se preko kože i pluća oslobodi otpadnih tvari. Ova kratka razdoblja promene posla mogu biti: zalivanje cveća, pisanje pisamca, upisivanje troškova ili prijateljski razgovor s bližnjima. Premoreni i napeti radnici skloniji su bolestima i nezgodama. Obično se smatra da je sanjariti loše. Ali sanjarenje je savršeno normalna delatnost i kad se pravilno koristi, može poslužiti kao prikladno sredstvo za opuštanje i podsticaj za pravi uspeh. Sanjarenje nam može osigurati “umni odmor” koji će omogućiti da se s obnovljenom snagom vratimo poslu. Osim toga, sadržaj takvih snova može ponekada odraslu osobu podstaći na veliko ostvarenje.

Zato tokom dana povremeno uzmite kratki predah – jednostavno stanite i smirite se; na trenutak uživajte u lepoti oko vas i osećajte zahvalnost za dom i prijatelje. Za to je potrebna samo minuta, a ona će vaš um održati uravnoteženim, spremnim da se pozabavi važnim predmetima. U radu, kao i u učenju kako raditi, relaksacija je velika pomoć. Što je veći kapacitet za relaksaciju, to veći je kapacitet za akciju.
Ako osećate da je neki pokret nepotreban, onda ga nećete pravilno učiniti. Dobro je držati na umu da vas taj pokret neće umoriti; vi zamarate sami sebe. Ali zašto biste bili tako strogi prema sebi? To je besmisleno. Zato se opustite. Idealno vreme za relaksaciju nije nakon što ste se umorili, već pre, ili bar dok ste u postupku umaranja.

 

 

Naprezanje

Ljudi koji znaju kako da se usput oporave, dali su ogroman doprinos svetu, živeli uspešno i postali poznati. Kaže se da je predsednik Franklin Roosevelt imao izuzetnu sposobnost za opuštanje, i zahvaljujući tome što je bio opušten, bio je u stanju izazvati opuštenost kod onih s kojima je razgovarao. To objašnjava njegovu moć uveravanja. Lako je mogao preneti uverenja jer je svojeg slušocaa lako uspevao zadržati opuštenim. Mnogi koji su ulazili u njegovu kancelaricju „rigajući vatru”, izlazili bi s osmehom. Predsednik je očaravao samo zato što je bio specijalista za opuštanje. Napetost ne samo što ometa primenu usvojene sposobnosti već i samo učenje. Da bi učenje i primena naučenog bili potpuni i delotvorni, trebaju se obavljati u ozračju opuštenosti. Primena pod pritiskom i žurbom zahteva naprezanje u radu.

Stvarno uspešan izvođač obavlja svoj posao mirno, bez naprezanja i s lakoćom. Nepotrebna napetost dovodi do nespretnog izvođenja posla i gubljenja energije. Važan je pristup Moguće je smireno i spokojno živeti usred strke i žurbe savremenog doba. Ali, to zavisi od našeg pristupa. Ujutro recite sebi da ćete sačuvati mirnoću sve do naveče, dok ne legnete, bez obzira na sve. Ponavljajte odluku više puta tokom dana, kad se spremate na posao, a posebno kad vidite nešto što bi vam moglo poremetiti mir. “Kad vam se u mislima pojavi strah, buntovnost i zabrinutost, zamenite ih pozitivnim mislima odvažnosti, prihvatanja i odlučnosti. Izvana zadržite vedrinu. To može izgledati kao da glumite, ali sama činjenica da ćete nastupati s vedrinom, pomoći će vam da nadvladate stres, preporučuje dr. L. Dawson. Sir William Osler, profesor medicine na Oxfordu, jednom je grupi studenata savetovao da “žive u nepropusnim dnevnim odeljcima”. Trebamo učiniti korak po korak, ne brinući o sledećem koji će kasnije doći. Ne možemo ostvariti zadaće predviđene za danas, ako se brinemo za sutra. Da bismo živeli iz dana u dan, i to svakog dana punim životom, moramo organizovati i planirati svoj dnevni život. Planirajući ga, mi svakoj zadaći dodeljujemo potrebno vreme, i zato ako obavljate jednu zadaću, nema potrebe da brinete o drugim zadaćama koje vas čekaju. Ne bismo smeli zaboraviti da svakog dana odredimo deset do petnaest minuta za opuštanje i da to vreme verno poštujemo ne kradući ga za neki posao. Bolje je naći, ili čak stvoriti vreme za opuštanje, nego da budemo prisiljeni naći vremena za bolovanje. Dr. Dawson savetuje: “Sedite u udobnu stolicu ili fotelju ili pođite u šetnju po vrtu; nastojte se osloboditi svega što vam je u mislima … jednostavno uživajte u tome što ste živi.” I s vremena na vreme – da biste otupeli oštricu stalnih sukoba, bez razmišljanja o potrošenom novcu, bez obzira na zahteve vašeg posla, ispunite svoje srce dubokim zadovoljstvom – uzmite slobodne dane.

Ritam rada

Dok radimo ne možemo izbeći umor ako se celim srcem posvetimo poslu. Nemoguće je raditi glatko i s lakoćom ako se prisiljavamo raditi protiv svoje volje. Neće nas umoriti rad već naša odbojnost prema njemu. Moramo iz njega ukloniti ono što nas smeta. Radni ritam, odnosno naizmenični rad i odmor možda je najbolji način za rad bez umaranja. Odmoreni radnik ulaže manje napora i troši manje energije od umornog.

Odmor nije samo lek za umor već i korisna prevencija. Tamo gde postoji odgovarajući odmor umoru uopće nema mesta. Zato nam Karin Roon savetuje da se usput opuštamo; pazimo da vidimo postajemo li napeti i ako se to dogodi, odmorimo se. Ona kaže da to nije gubljenje, već spasavanje vremena. Završićemo naš dnevni posao odmorni umesto da budemo premoreni i potišteni. Ako na poslu morate stajati više sati, ne zaboravite da s vremena na vreme podignete noge. Često se propnite na prste kako biste u svojim nogama ubrzali krvotok. Kad dobijete pauzu, ako je praktično, počinite trenutak; lezite ili sednite tako da vam noge budu više od glave. Izbor vaših mentalnih slika tajna je ritmičke relaksacije za vreme oštrog takmičenja, napornog rada ili pod pritiskom situacije. Ne razmišljajte mnogo o ishodu čitavog nastupa već se pozabavite poslom koji vam je pri ruci i ustanovit ćete da je lako održati ritmičku relaksaciju. A to će, zauzvrat, osigurati najbolji mogući ishod.

Osećate se umorno?

Mnoge majke obavljaju čitavog dana kućane poslove i još uvek ostaju vedre i pune snage. Mnoge druge osećaju se iscrpljeno već nakon nekoliko sati rada. Psiholozi kažu daje razlika u umu. Umor koji domaćica oseća zavisi uglavnom od njenog pristupa poslu. Za mnoge od mladih dama koje dolaze s fakulteta kućni posao je nezanimljiv: posao vani je mnogo zanimljiviji, osigurava veću nagradu i glamurozniji je.

Pospremati krevete, brisati prašinu s nameštaja i prati posude jadna je zamena. Neke su žene izložene stalnoj napetosti zato što žele da sve bude savršeno. Nemaju vremena za opuštanje; uzimaju život preozbiljno. Postavljaju sebi previsoko merilo i misle da ga uvek moraju dostići. Zbog toga se pod naprezanjem često slome. Sve su krajnosti nezdrave. U trenutku kad domaćica radi kao rob da dostigne nemoguća merila, ona je već promašila cilj. Naša merila trebaju biti elastična i prilagodljiva, a ponekad moramo učiniti kompromis sa sobom da nas naša merila ne bi upropastila. Stvaranje popisa poslova sačuvaće majke od umora i nervozne napetosti. Napravite podesan raspored dnevnog posla, odvajajući vreme za malo sieste, čitanje novina, slušanje radija, i drugog.

Izvor: alternativainformacije